Svetište sv. Leopolda Mandića - Maglaj

crkva sv leopolda mandica maglaj

Maglaj je grad u središnjoj Bosni smješten u dolini rijeke Bosne nedaleko od Doboja, pored željezničke pruge Bosanski Šamac – Sarajevo. Grad se prvi put spominje 16. rujna 1408. u povelji (sub castro nostro Maglay) ugarskoga kralja Sigismunda.

Župa Maglaj službeno je obnovljena 1970. godine, a iste je godine uzgrađena župna kuća. U jesen 1976. srušena je već ruševna stara crkva sv. Ante, sagrađena 1919. godine. Gradnja nove crkve i svetišta sv. L. Mandića započinje u proljeće 1977.g., a temelji su blagoslovljeni 15. svibnja iste godine.

Dana 17. lipnja 1979. godine svečano je otvoreno svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju. Godine 1980. uređen je trg oko svetišta, kameni “ćilim“ od kultura i ploča. Tijekom 1981. iza svetišta uređen je “Leopldov vrt“. Gradnju svetišta vodio je don Anto Baković.

U župi Maglaj od 1970. do rata 1992. godine djelovale su časne sestre Družbe služavki Malog Isusa koje su se između ostaloga brinule za svetište sv. L.B. Mandića. Časne sestre su se ponovo vratile u Maglaj 1998. godine.

Župom i svetištem upravlja dijecezanski (biskupijski) svećenik, a župa sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju pripadaju slijedeća naselja: Čusto Brdo (dio), Fojnica, Komšići (dio), Liješnica (dio), Maglaj, grad, Novakovići i Tomići. Prema podacima od 31. prosinca 2001. godine župa Maglaj imala je 223 katoličke obitelji.

Sv. Leopold rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom, u Boki Kotorskoj. Njegova obitelj, nekoć bogata, postala je vrlo siromašna. Kuća s dvorištem, bila je vlasništvo njegovih pređa. Leopoldova je obitelj bila puna života i kršćanskih kreposti, imajući dvanaestero djece od kojih je Leopold bio jedanaesto. Širina srca bit će njegova najdragocijenija baština. Postao je svećenikom 20. rujna 1890. u Veneciji. Ostao je nekoliko godina u Veneciji kao ispovjednik, a zatim je boravio u raznim samostanima svoje redovničke Provincije. Bio je u samostanima u Zadru, Bassano del Grappa, u Kopru i u Thiene (Vicenza).

Otac Leopold je u svakom samostanu, posebno štovao oltar s Presvetim i Gospin oltar. To su za njega bila mjesta, koja je pohađao i gdje se molio. Otac Leopold je bio poslan u Padovu 1909. Tu će ostati sve do smrti, osim onog vremena koje proboravio u zatočeništvu za vrijeme Prvog svjetskog rata. Otac Leopold je umro, 30. srpnja 1942. u sedam sati ujutro. Upravo se oblačio za svetu misu, koju ne bi propuštao niti kada je bio u lošem zdrastvenom stanju. Sprovod je bio vrlo svečan, poput svečanog mimohoda. Njegov grob, koji se nalazio na gradskom groblju, postao je ciljem mnogih posjeta i velikog štovanja, sve dok posmrtni ostaci nisu bili prenijeti u novu grobnu kapelicu, koje je tu svrhu sagrađena u blizini njegove sobice za ispovijedanje. Kada su pregledani njegovi posmrtni ostaci u toku postupka za proglašenje blaženim, njegovo je tijelo pronađeno netaknuto, neraspadnuto u svim svojim dijelovima, a takvo se i sada nalazi u njegovu grobu.

Proglašen je BLAŽENIM, 2. svibnja 1976. po papi Pavlu VI a SVETIM ga je proglasio, 16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. S tim činima Crkva potvrđuje, da se radi o vjerniku koji je zasigurno postigao vječnu proslavu i da stoga, on može biti predstavljen nama kao uzor života i kao posrednik milosti.

Kontakt:

Adresa:
Svetište sv. Leopolda Mandića Maglaj
I. Smailagića bb, Maglaj, BiH

Telefon/fax: +387 32 603 763

Email: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
WWW: www.leopoldmandic.com

maglaj

Vjerski turizam u BiH

header-pic2
vmc antena sarajevo
vmc rsg

vipservice

Promo materijali - download


powered by MGE & NCU