Narodno pozorište RS Banja Luka

narodno pozoriste rs banja luka

Narodno pozorište Republike Srpske u Banjoj Luci je osnovano 2. 9. 1930. godine kao "Narodno pozorište Vrbaske banovine" (kasnije kao "Narodno pozorište Bosanske Krajine") i od tada je važan nosilac razvoja dramske umjetnosti u gradu, a i cijeloj regiji. Najveće zasluge za nastanak ovog pozorišta pripadaju prvom banu Vrbaske banovine, gospodinu Svetislavu Milosavljeviću, ličnosti koja je svojom vizijom i energijom postavila temelje modernoj Banjoj Luci. Svečana premijera u pozorištu, uz govore samog bana i visokih uzvanika, održana je 18. oktobra 1930. godine, a na repertoaru su bili Nušićev «Hadži Loja», «Hej Slaveni» i Švabićev «Povratak». Zlatni period pozorišta je trajao sve do kraja šezdesetih, odnosno do potresa koji je pogodio Banju Luku.

Poslije toga nastupa period stagnacije, koji se, evo, po prirodnom zakonu uspona i padova, završio prije neku godinu. U pozorišnim projektima koje je izvodilo Narodno pozorište Republike Srpska, gostovali su kao suradnici mnogi reditelji iz Beograda, Novog Sada, Niša, domaći i strani umjetnici, glumci, pjevači, scenografi, kostimografi, pisci. Posebno je važna saradnja sa domaćim dramskim piscima čija su djela izvođena na repertoaru Pozorišta.

Podjelom Jugoslavije i podjelom SR BiH na dva entiteta, u Republici Srpskoj su ostala samo dva profesionalna pozorišta, Dječije pozorište Republike Srpska i Narodno pozorište Republike Srpske u Banjoj Luci. U još nekim gradovima Republike Srpska postoje amaterska pozorišta i pozorišni festivali, koje banjalučko Narodno pozorište nesebično pomaže, a planiraju se i osnivanja novih profesionalnih pozorišta. Jedno od novih pozorišta koje je nastalo uz pomoć Narodnog pozorišta Republike Srpska je Gradsko pozorište Jazavac. Narodno pozorište se pored svojih redovnih poslova, dodatno angažiralo na osnivanju Akademije umjetnosti, tj..školovanju glumačkog kadra, au posljednje vrijeme nastoji i da pomogne i ohrabri televizijske kuće u Republici Srpskoj da počnu proizvoditi igrani program. Na zemljištu ustupljenom od gradske općine, u razdoblju od augusta 1933. do septembra 1934. godine, prema projektu inž. Josifa Goldner, izgrađena je zgrada pod nazivom"Dom kralja Petra I Velikog Oslobodioca" u kojoj su bili smješteni pozorište, muzej, društvo «Zmijanje», KAB, a od 935. godine i Narodna biblioteka Kralja Petra IVelikog Oslobodioca. Zgrada pozorišta iz 1934. godine je reprezentativno javno zdanje, stilski određeno elementima Bauhausa, ali uz zadržavanje nekih odlika neoklasicizma. Zgradom pozorišta ban Milosavljević zaokružio je cjelinu osmišljenoggradskog jezgra. Danas Narodno pozorište Republike Srpska ima osamdeset stalno zaposlenih, a u sastavu samog glumačkog ansambla, dvadesetšest dramskih umjetnika. Predstave se izvode gotovo svakodnevno, a karte su redovno rasprodane. Jedan od najvećih, a sigurno i najposjećenijih kulturnih događaja u gradu je i Teatar Fest koji se svakegodine održava u Narodnom pozorištu Republike Srpske, uz sudjelovanje mnogih domaćih i stranih glumačkih ansambala.

Mjesto i uloga banjalučkog profesionalnog pozorišta (jedinog u Republici Srpskoj, pored "Dječijeg pozorišta RS", takođe u Banjoj Luci!), koje je oduvijek (a tako je i sada) bilo i više od pozorišta jednog grada, njegovo "zvanje i pozvanje" da bude NARODNO, svakako su nove koordinate, u čijem određenju valja promišljati programske, repertoarske i svake druge težnje ovdašnjih (i današnjih) "pozorištnika". Konačno, tu je (na posljetku, ali nikako najmanje važno!) PUBLIKA, nužni i neophodni korektivni element, posebno kod nas, u sredini i u vrijeme kada je argumentovana, temeljita i stručno verifikovana pozorišna kritika "karika koja nedostaje". Eto, ukratko, "rama za sliku" pozorišta i pozorišne umjetnosti, danas i ovdje, u novom vijeku i novom milenijumu. Uz sve pobrojano i ovlaš pomenuto, nama valja biti i trajati, činiti i ići dalje, počesto mnogo čemu uprkos. Mnoge stvari smo pokrenuli, mnoge će tek doći, ne mireći se sa nesklonim okolnostima, ne čekajući "bolja vremena". Jer, kad se preciznije zagledamo u minula vremena, ne vjerujem da ćemo naći brojne periode u kojima su okolnosti za umjetnički rad i stvaranje bile mnogo bolje i lakše. Od osnivanja (Aktom Bana Milosavljevića, 2. septembra 1930) "Narodnog pozorišta Vrbaske banovine", do njegove prve premijere (u, za tu priliku, preuređenom prostoru "Sokolane") 18. oktobra iste godine, prošlo je nepunih pedeset dana. Osnovano kao tek drugo na prostorima Bosne i Hercegovine (nakon sarajevskog), nije imalo vremena ni da se oformi, profiliše i šire afirmiše, a zatekao ga je Svjetski rat, period ustaško-njemačke okupacije, potom iskušenja perioda "obnove i izgradnje", raznoraznih oskudica i, već tradicionalnog, svrstavanja pozorišne umjetnosti kao svojevrsnog "luksuza". A, evo, ponovo (ama bez rezignacije!) opažamo kako se, želeći predstave, igru, vjeru i nadu, pred nas postavljaju prepreke i iskušenja. Srećom, savladali smo ih i savladavaćemo. U jedno smo sigurni, a drugo želimo: da AKTIVIRAMO sve unutrašnje i "vanjske" potencijale, te da ne pravimo ("brukovske") MRTVE PREDSTAVE, one kojima je sudbina već na premijeri da se "upokoje". Bez aluzija na Fergasona ("Suština pozorišta") to je ona SUŠTINA POZORIŠTA u koju vjerujemo, danas i ovdje: u dvadesetprvom vijeku, u Banjoj Luci.

Pozorišta u BiH

header-pic2
vmc antena sarajevo
vmc rsg

vipservice

Promo materijali - download


powered by MGE & NCU